ZAŠTO HRVATI PIJU I VOZE?

Mladi piju i voze

Jedan od najčešćih uzročnika prometnih nesreća su pijani vozači, posebice oni mlađi. Njihov broj već godinama upozorava da nešto sveukupno nije kako treba, a osim evidencije nesreća i povećanih sankcija kao ni u gotovo ničem drugom, nema baš nekog velikog pomaka. Zašto je s alkoholom u hrvata tako pitali smo dr. Roberta Torre-a, psihijatra pri odjelu alkoholizma Klinike za psihijatriju KBC „Sestre milosrdnice“.

Imate dugogodišnje iskustvo u problemu alkoholizma općenito. Bez puno statističkih podataka i samo jedno pitanje. U Hrvatskoj na cesti godišnje gine veliki broj mladih osoba a od toga je u gotovo 50% slučajeva krivac alkohol. Što mislite da je uzrok navici da pijani sjedamo za volan i kako bi trebalo napokon započeti riješavati problem prisutnosti alkohola za volanom koji nam odnosi najviše života na našim prometnicama?

Problem pijenja alkohola za volanom kao i u drugim vrlo bitnim segmentima obitelji i društva prisutan je praktički oduvijek. Moramo biti svjesni toga da smo društvo gdje se pijenje alkohola htjeli mi to priznati ili ne uvelike tolerira što možemo zahvaliti dugogodišnjoj tradiciji, a i donekle ili potpuno pogrešnim mjerama koje poduzimamo da bi taj problem rješili. Naime puno je proturiječnih orijentacija na raznim razinama kada govorimo o borbi protiv prekomjernog uzimanja alkohola što se odnosi i na uzimanje alkohola prije upravljanja  motornim vozilom.

U isto vrijeme kada zakonima i uglavnom represivnim mjerama pokušavamo postići nešto što je kod našeg naroda ukorijenjeno dugi niz godina isto potičemo marketingom i reklamama vezanim uz sportske događaje, zaboravljajući da npr. pivo kojeg tako dobro reklamiramo u malo većim količinama ima potpuno isti efekt na osobu koja ga konzumira kao i ostala alkoholna pića.

Dakle s jedne strane trudimo se da postignemo efekt na mlade i maknemo ili znatno ublažimo prisutnost alkohola za volanom a s druge strane potičemo i stalnim marketinškim akcijama uvjeravamo mlade da je baš zgodno popiti jednu, dvije ili više piva prilikom nekog važnog sportskog događaja koji su kod nas vrlo česti. Sam zakon koji je ukinuo 0,5 promila nije bio na dobrom putu za uspjeh i samo je mrtvo slovo na papiru. Puno bolje bilo bi da smo prihvatili činjenicu da smo skloni pijenju alkohola kao i uostalom i neki drugi narodi kod kojih je broj prometnih nezgoda i smrtno stradalih za razliku od nas sveden na minimum. Dakle prvi je način da društvo shvati da se na pijenje alkohola u našem društvu ne utiče samo kroz akcije vezane za promet već na problem treba utjecati globalno, povećanjem cijena alkoholnih proizvoda, uvođenjem strožih kazni za prodaju alkohola malodobnim osobama, strogom zabranom reklamiranja svih alkoholnih proizvoda uključujući i pivo. Nevjerojatno je na koje sve načine pokušavamo progurati pivo koje u većoj količini ima isti učinak kao i sva druga alkoholna pića. Radi reklamnih pogodnosti guramo ga u prehrambene proizvode i pokrovitelj je mnogih sportskih događanja.

Mnoge naše ljubitelje sporta mogli bi s pravom nazvati ljubiteljima alkohola jer se sportom uopće ne bave. Društveno opijanje pred televizorom gledajući nogometnu utakmicu i sjedanje u takvom stanju za volan svojeg automobilla, kod nas je uobičajena stvar kod svakog većeg uspjeha naših sportaša. Da čitaoci ne bi krivo razumjeli, nitko ne pokušava oduzeti nikome pravo na njegovu kapljicu ili dobro raspoloženje, a posebno ne na "sportsko" druženje pred televizorom no tada se kući ode taksijem, ili vozi netko tko nije pio.

Nažalost vožnja pod utjecajem alkohola kod nas još uvijek ima tradicijski segment prepun lažnih olakotnih okolnosti. Naime pijani vozač kod nas je još uvijek relativno normalna stvar, čak i u segmentu pravosuđa. Zamislite dojavu i reakciju građana o naoružanoj osobi pod utjecajem alkohola i usporedite isto sa dojavom o pijanom vozaču. To su u svijesti našeg čovjeka još uvijek sasvim različite stvari što se najbolje vidi po osudama za takva kaznena djela. Zar i jedan i drugi na neki način svojim djelovanjem ne proizvode isti ishod, a to je u najgorem slučaju smrtno stradala osoba?
Kad govorimo o načinima na koji bi trebalo djelovati kao i u mnogim drugim našim problemima postoje rješenja koja su se već pokazala učinkovita samo ih treba primjeniti. Npr. kod modela obiteljskog nasilja, kao i pri modelu prevencije od opojnih droga. U prvom modelu obiteljskog nasilja zakon je nakon pritiska javnosti napokon obiteljsko nasilje i sankcioniranje takvog ponašanja stavio pod oznaku „žurno“ te u takvim slučajevima nasilnici osudu društva kao i pravosudne sankcije osjete puno brže. Također se napokon stvorilo ozračje osude i takvo ponašanje dobilo status društveno nepoželjnog ponašanja, a prestala šutnja i tolerancija tako svojstvena nerazvijenom tradicionalnom ozračju. Model prevencije od opojnih droga gdje se mladim konzumentima opojnih droga do 21 godine izriče sankcija obaveznog terapijskog liječenja u koji je uključena i obitelj također pokazuje vrlo dobre rezultate.

Kada bi se vezano za mlade ponavljače konzumenata alkohola za volanom u našem zakonu našlo mjesta i za takve mjere, siguran sam da bi to pozitivno utjecalo na smanjenje broja smrtno stradalih na našim prometnicama. Istina je da su mjere za vozače u pijanom stanju ipak dosta pooštrene ali tek u onoj fazi kada nastane nepopravljiva šteta tj. kada se nesreća već dogodi.

Tada nastupa javna osuda i sada već znatno primjerenija kazna. Međutim ukoliko imamo višestruko kažnjavanog mlađeg vozača sa utjecajnim roditeljima koji je u više navrata bio pod utjecajem alkohola, mjere koje se poduzimaju u takvim slučajevima su daleko preblage. Želim reći da onda kada se već određenim učestalim ponašanjem vidi da bi moglo doći do tragičnog ishoda, pravosudni organi a i društvo u cjelini praktično ne reagira dok se nesreća doista ne dogodi.

Takva je situacija dobrim dijelom i u slučajevima obiteljskog nasilja, a gledano u cjelini i u svim drugim segmentima našeg društva. Dok se tragedija ne dogodi svi nekako kao da žmire na jedno oko, a to bi trebalo hitno promijeniti. Djelomično je to utjecaj konzervativnog i "pomirujućeg" odgoja koji se u mnogim sredinama još uvijek prenosi sa generacije na generaciju a djelomično sazrijevanja mentaliteta i kulture u cjelini.

Činjenica je da bi za korjenitu promjenu u segmentu pijenja alkohola za volanom bilo potrebno pokrenuti senzibilitet cjelokupnog društva i učiniti pijenje alkohola za volanom kao i prekomjerno pijenje alkohola općenito društveno neprihvatljivim ponašanjem, ali to će kod nas iz navedenih razloga ići vrlo sporo.

Ipak, na svima nama je da to ostvarimo što prije, a broj smrtno stradalih od posljedica vožnje pod utjecajem alkohola na to bi nas trebao svakodnevno podsjećati.

 D.H. HR SEMAFOR


 



 
Sva prava pridržana © DSH Mreža d.o.o. 2008 — Developing: Paralaksa d.o.o.