VW Buba

Buba

Tridesetih godina 20. stoljeća svijet je tresla teška ekonomska kriza, a njemačka se službena politika već odavno odlučila za veliki svjetski rat. Pripreme su tekle ubrzano, vojna industrija radila je dan i noć na poboljšavanju i usavršavanju, kako oružja, tako i vojnih vozila. Adolf Hitler, jedna od najkontraverznijih osoba u čitavoj svjetskoj povijesti, naredio je konstruiranje vozila koje će moći biti upotrebljavano ne samo u vojne, već i u civilne svrhe, tzv. narodnog automobila. Upravo od tuda i dolazi naziv tvrtke Volkswagen koja je bila zadužena za proizvodnju. Tvrtka NSU koja se tada bavila isključivo proizvodnjom motocikala 1933. godine naručila je posao, a za zadatak dizajniranja te konstruiranja prvog njemačkog narodnog automobila odabran je dr. Ferdinand Porsche. Već iste godine oblikovan je prototip pod nazivom NSU Type 32, a dr. Porsche naknadno se uključuje na projekt u lipnju 1934. Dvije godine kasnije naziru se osnovne konture buduće legende. Izrazito oblo limeno čudo, pomalo nalik na simpatičnu buba-maru pokretao je četverocilindarski boxer-motor obujma 985 cm3 i snage 22 konja, što je bilo dovoljno za dostizanje krajnje brzine od 100 km/h, a potrošnja se kretala između 8 i 10 litara na 100 km. Prije II. svjetskog rata ovih vozila nije bilo u osobnom vlasništvu. Iako se tvornica započela graditi 1938. prava, redovna proizvodnja započela je tek poslije rata. Malo je poznato, da je život Bube spasio englez. Kad su saveznici 1945.godine zauzeli tvornicu, engleski major Ivan Herst postavljen je za direktora. Želja mu je bila da odmah obnovi proizvodnju automobila za potrebe britanske vojske. Iako je imao muke sa dijelovima, uspio je obnoviti prototip i tako impresionirao britansku vojsku koja je odmah naručila 20.000 automobila. Bilo je to, ustvari, vojno vozilo tehnički prilagođeno za civilnu uporabu. Pokretački motor od 1.131 cm3 imao je snagu 25 konja i glasio za neuništiv stroj, što je bila gotovo istina, a što se tiče vanjskog izgleda, napravljen je vrlo mali odmak od ratne inačice. Godine proizvodnje i prodaje tekle su kao po traci, a automobil je svakim danom postajao sve karizmatičniji. Osim u domovini, svoju najveću popularnost Buba je doživjela u SAD-u, i to šezdesetih godina. Automobil su jednako voljeli i nezaposleni i milijunaši, i rudari i direktori, kao i mladi i stari. Američki hippyji Bubu su doživljavali kao neku vrstu vlastitog simbola, pa se na ulicama moglo vidjeti na tisuće primjeraka obojanih u najluđe boje, prošaranih cvijećem i znakovima mira. Najveća se karoserijska modifikacija u povijesti Bube dogodila 1972. do kada je isporučeno 15 miliona buba čime je srušen rekord nedostižnog Fordovog „T“ modela. Izrazito ravno prednje staklo zamijenjeno je oblijim i nešto više koso položenim, a izmijenjeni su i neki detalji, poput branika, svjetala, žmigavaca, kvaka i slično. Bio je to redizajn koji je mnoge razočarao, čak i naljutio. Najveći zaljubljenici u ovaj njemački automobil smatrali su to svetogrđem, te su ostali vjerni isključivo staroj verziji. Drugima se pak fanatičnim vozačima Buba činila presporom i nedovoljno atraktivnom, te su je uređivali izvana i iznutra, do najsitnijih detalja. Najpopularnija karoserijska prepravka vjerojatno je uvijek bila skidanje krova i pretvorba u kabriolet, dok je vrhunac, i vjerojatno san gotovo svakog vozača, ugraditi, ni manje ni vise nego - originalan Porscheov motor. Buba možda nosi znak njemačkog narodnog vozila, ali je ipak djelo slavnog Ferdinanda Porsche-a. Godine 1999. počele su pripreme za izbor automobila stoljeća. U istome su, dakako, sudjelovali automobilistički novinari iz cijeloga svijeta. Nažalost, iz čisto političkih razloga, Buba je završila tek na četvrtom mjestu, iza Forda T, Minija i Citroena DS (Žabe), te ispred sunarodnjaka Porschea 911. Očito je njen idejni tvorac, Adolf Hitler, ipak bio prevelika kost u grlu za mnoge koji nisu mogli dozvoliti da se njegovo ime slavi na bilo način. Danas gotovo da nema kutka na Zemlji u kojem ne postoji klub obožavatelja Bube čija je svrha okupljanje i upoznavanje, te međusobna razmjena iskustava njihovih ponosnih vlasnika. Ako za neki automobil možemo reći da uvijek iznova mami osmjeh, da je uvijek bio u modi, da će zauvijek biti u srcima većine, da je jednostavno vječna legenda koja traje, to je onda definitivno i zauvijek Buba ...

Tekst: Zlatko Horvatin


 



 
Sva prava pridržana © DSH Mreža d.o.o. 2008 — Developing: Paralaksa d.o.o.