MAZDA MX5 RF 2.0

Mazda mala

Volite upalu sinusa ili uha, ljubitelj ste toga da bez razloga mašete prolaznicima, kupujete ogromne naočale i šalove svim članovima obitelji uključujući i kućne ljubimce i volite ono što u biti ničem ne služi. Sve to značilo bi da ste idealan kandidat za cabrio ili automobil sa sklopivim krovom.

Ako uz to još imate previše novaca i sviđaju vam se automobili u koji jedva stanu dvije ne baš visoke osobe sa dva reketa za tenis - tim bolje. Šalu na stranu i čast iznimkama no sve navedeno je uglavnom istina, bez obzira koliko bio dobar ili skup automobil sa sklopivim krovom kojeg kupujete. Niz troškova, škripanja, curenja i podmazivanja uz stalan propuh ili opekline od sunca nije nam nikad bila prihvatljiva auto-opcija, no poštujemo sve ukuse i predstavljamo ovaj možemo reći vrlo dobar automobil iz ove nama ne baš voljene skupine. Zašto? Odgovor je jednostavan. Na motociklu uživate puno ljepše i više u svemu onom što pruža cabrio a ovo “napola” zadovoljstvo nam se čini kao prenemaganje jedinog nespretnog sina prebogate majke koji je odlučio osjetiti malo vjetra u kosi (ukoliko nije ćelav).
No, krenimo na test u toku kojeg možda i mi barem djelomično (iako teško) promijenimo mišljenje.
Dakle ovdje je riječ o metalnom krovu koji je rasklopiv i sklapa se elektromotorima. Ova očaravajuća transformacija krova koji nestaje u tako i tako premalom prtljažniku nije prvi puta viđena no ipak je bolja od ostalih ne toliko naprednih inačica mekanog ili polumekanog krova.
Dakle kako rekosmo tvrdi, metalni krov (hardtop) nije novost iako je u ovom kultnom japanskom roadsteru koji je najprodavaniji automobil ove vrste osnovna izvedba ona s platnenim krovom. Ovako morate platiti još tko zna koliko za popravak skupih elektromotora koji se najvjerojatnije kvare ili ugađaju svakih šest mjeseci ali nema veze. Taj užitak kad pred siromašnim studenticama nekog fakulteta rasklopite ovo čudo, ne da se naplatiti. Moramo priznati da s tvrdim krovom automobil podsjeća na targa izvedbu što nam se u osnovi sviđa, nekako coupéovsko tvrdih spuštajućih linija prema stražnjem dijelu. Tako dizajnerski i koncepcijski aranžiran džepni dvosjed nazvan RF (Retractable Fastback, odnosno coupé s uvlačivim krovom) mnogima izgleda senzacionalno i istina je da u sebi nosi dozu nostalgije prema vremenima u kojima je takvih modela bilo više. Mala obla karoserija koja istiće snagu inaće se odlično uklapa s tamnim poliranim naplacima i kada se sa visinom od metar devedeset prisilimo ljepše pogledati ovaj automobil vidimo sve više perfekcionizma, naravno “u malom”. Tim više jer je unutrašnjost pogađate skučena do maksimuma. Sjedi se nisko odnosno ”na podu” tj. u ravnini kotača i registracijskih pločica kamiona koji ukoliko vas odmah ne vide moraju dobrano prikočiti, ne bi li vas nagazili kao neku uobraženu bubu ispod sebe. Dugački poklopac motora i visoki bokovi “kao nekad na američkoj Corvetti” još više vam smanjuju preglednost i realno se osjećate kao u malom bolidu u kojem brojite sekunde prije nego li ćete se negdje dobro zabiti. Odmah iza glave i malog prozora u vidokrug ulazi početak coupéovskog dijela karoserije, što dodatno pridonosi osjećaju klaustrofobije i jedino što u biti donekle možete je pružiti ruku do mjenjača i okretati volan kada je to potrebno. Jedini pretinac je između naslona sjedala i nigdje drugdje ne možete ostaviti doslovno ništa. Znamo da je ovo automobil takve namjene i da ga nikad nećemo do kraja “provariti”, posebno zato što nemamo metar dvadeset kao većina ljudi u zemlji u kojoj je proizveden, no moramo priznati da nam neke stvari nikako nisu do kraja objašnjive. Oprema je bogata, baš kao u malom luksuznom bolidu u koji bi James Bond stao samo da su mu roditelji igrali u filmu “Draga, smanjio sam djecu”. Show s krovom počinje aktiviranjem elektromotora koji sklop metalnih ploha i akrilno stražnje staklo gotovo bešumno i potpuno automatski u samo 13 sekundi prebace u utrobu posebnog spremišta iza sjedala. Fascinantno, da zaplačete, čitava operacija moguća je i tijekom puzajućeg kretanja u kakvoj koloni, do 10 km/h. Osjećaj zaštićenosti je veći nego u izvedbi spuštenog platnenog krova, a strujanje zraka i buka koju stvaraju turbulencije očekivano manji no zvuk motora u vožnji jače dopire do unutrašnjosti. Mjenjač pruža veći otpor nego u “normalnim” automobilima, a harmonija prigušenih metalnih zvukova motora, mjenjača, diferencijala i podvozja kao jutarnja budilica budi nostalgiju prema nekadašnjim automobilima, u kojima je slušanje i uživanje u radu mehanike i ispuha bilo zabavnije od današnje opsesije multimedijom i drugim čudima modernog doba. Pravi entuzijast će zato često isključiti snažan Boseov hi-fi uređaj sa satelitskim zvučnicima ugrađenim čak i u gornje dijelove naslona glave i uživati u ovom metalnom polurastrojenom orkestru.
Mazdinim roadsterom je naravno čisti užitak lagano krstariti uživajući u okolini, (sa pet do deset na sat) pa bi ga preporučili penzionerima manjeg rasta koji na more idu starom cestom. U ovom automobilu sa otvorenim krovom taj put bi mogli produžiti na skoro sedam dana pa bi troškovi smještaja na moru time znatno pojeftinili. Iako nismo oduševljeni sa ovim tipom vozila pravi doživljaj vožnje čak i u ovoj Mazdi imat ćete na otvorenoj zavojitoj cesti za koju je MX-5 i stvoren. I to sa spuštenim krovom. Npr. kad idete u Zagorje i želite uz poznate domaće popevke malo potegnuti na cesti. U takvom se ambijentu najbolje može uživati u mješavini dubokog i reskog zvuka temperamentnog atmosferskog 2,0-litrenog motora od 160 KS, povremenom stiskanju svih šest brzina do konačnih 6000 okretaja (brojač okretaja je naravno, postavljen centralno) i poigravanju u zavojima na vrlo dobrom ovjesu koji nije ni pretvrd ni premekan. Motor nam nije nepoznat i premda nema silinu turbomotora iznenadio nas je dobrom elastičnošću i finim, progresivnim nabiranjem okretaja i snage. Potpunu vozačku nirvanu pruža tek u zoni visokih okretaja i nabijenog tempa vožnje, premda je tad bučan. Iskreno, bučan je stalno, odmah iznad 100 km/h no obzirom da je sve na ovom automobilu podložno njegovoj izuzetnoj svrhi tako je valjda i ovo normalno. Zapravo imate dojam da se vozite pedeset km više nego što se stvarno vozite. Dobra strana ovog osjećaja koji je obratan nego u ostalih kvalitetnih automobila je ukoliko naiđete na kontrolu brzine radarom. Taman mislite da ste na 150 km/h a ono pohvala od prometnog policajca jer se vozite ugodnih 68 km/h. Tko je vičan brzoj vožnji uživat će u prednostima stražnjeg pogona i špere s ograničenim proklizavanjem, male težine, trenutnog odziva na gas i brzog, preciznog volana pa pokoji zavoj proći i adrenalinski nabijenim slidingom, uz spontani dječački osmijeh zadovoljstva na licu. Dokaz da muškarci nikad ne odrastu, posebno ne u ovom automobilu gdje ni ne mogu jer u njega inaće ne bi stali.
Sve u svemu nismo oduševljeni, automobil je sigurno namjenjen biranoj skupini i ako ste među njima za samo tristotinjak tisuća kuna možete postati ponosni vlasnik ovog u svakom slučaju posebnog automobila.

HR Semafor


 



 
Sva prava pridržana © DSH Mreža d.o.o. 2008 — Developing: Paralaksa d.o.o.