KAMERE - PREVENCIJA ILI ZLATNE KOKE?

kamere prva mala

Do početka ove godine kamerama je utvrđeno više od 340.000 prekršaja. Koliko je to novaca u državnoj blagajni ne pada nam na pamet računati no kao i u ostalim kaznama postavlja se osnovno pitanje, gdje je prevencija i edukacija i da li uopće postoji. Pitanje je i da li je naše društvo dovoljno odgovorno da shvati prekršaj i nauči lekciju ili je to moguće samo ako nekoga dobrano opalite po novčaniku.

Možda je još više upitno da li država i sustav sve to itekako dobro iskorištavaju i na račun građana i neupitne “sigurnosti” bez previše suvišnih problema pune državnu blagajnu bolje nego Loto igrači. Koliko god prigovarali sustavu fiksnih policijskih kamera za nadzor prometa i brzine vozila u Hrvatskoj, moramo priznati da su itekako doprinijele značajnom smanjenju broja nesreća i stradalih radi prekoračenja brzine na pojedinim kritičnim dionicama u Hrvatskoj. U toj bolnoj temi na dnu smo ljestvice prometne sigurnosti u EU-u i svaka mjera koja to može poboljšati  naravno da je dobro došla.

No i pored toga ne možemo se oteti dojmu onih koji sustav kritiziraju tvrdeći kako iznimno skupe kamere služe isključivo punjenju državnoga proračuna. To nam možda može i potvrditi namjerno postavljanje kamera na gotovo nemogućim mjestima za koje možemo reći da služe jedino lovu na kazne.

Statistike radi od početka snimanja do kraja 2017.-te utvrđena su 333.902 prekršaja. Trenutačno je u funkciji 29 takvih kamera, a policija ih premješta na cca 64 lokacije na kojima su za njih postavljenja kućišta. Uz prekršaje ograničenja brzine na temelju njihovih snimki mogu se sankcionirati i neki drugi prekršaji poput korištenja mobitela i nekorištenja sigurnosnoga pojasa.
Broj svih utvrđenih prekršaja u 2017. godini, s najviše prekoračenja brzine, bio je 110.824. Zapravo – trećina svih. To je objašnjivo tempom povećanja mreže policijskih kamera a tako će biti i nadalje jer je najavljeno postavljanje još tridesetak uređaja i stotinjak kučišta.

Najveći opravdani prigovor vozača upućen stručnjacima i zakonodavcima koji itekako ima smisla ukoliko su životi i prevencija na prvom mjestu je zašto se ne postavljaju upozorenja o kamerama. Nitko ne želi platiti masnu kaznu a upozorenja bi nas usporila i tako bi bio postignut cilj za koji svi kažu da je jedini. Ipak izgleda da nije, jer nedostatak upozorenja je ozbiljna potvrda da se doista želi naplatiti kazna a ne samo spriječiti prekršaj ili nesreća. Ono što je isto sporno su lokacije kamera.

Naprimjer, u mjestu Čeglje kamera je skrivena vjerovali ili ne, u krošnji stabla. U Pavučnjaku imamo istu situaciju ali kameru skriva reklamni pano. Imamo cijeli niz situacija gdje su kamere postavljene na dionicama gdje su ograničenja brzine apsurdno i nelogično spuštene na pedesetak kilometara na sat a realno uvjeti vožnje dozvoljavaju brzinu od barem sedamdeset ili osamdeset, koliko gotovo svi osim onih koji znaju lokaciju kamere i voze.

Dakle takve kamere su možemo reći “zlatne koke” a ima ih doista puno. Zaključak bi bio da nije sporno da policija uz pomoć kamera uspješnije radi na poboljšanju tj. smanjenju broja prometnih nesreća. No istovremeno cijeli sustav kamera u startu je postavljen tako da je svrha prvenstveno naplata kazne, a tek onda ono što bi trebala biti a to je stvarno smanjenje broja nesreća i stradalih na našim cestama.

Trebali bi napokon prestati brkati riječ kazna sa prevencijom, edukacijom ili sigurnosti, slično kao što smo to nažalost tek nedavno djelomično uspjeli sa riječima batina i odgoj. Nikako da shvatimo da postaviti znak četrdeset na sat na dionici gdje se normalno može voziti šezdeset ili sedamdeset nije sigurnost već glupost, te da takvim mjerama nećemo dobiti željeni rezultat.

Jedino dugoročno i planirano ulaganje u edukaciju i stručnu izobrazbu budućih naraštaja poboljšalo bi naše neslavno mjesto na ljestvici sigurnosti. Postavljanje vidljivih upozorenja prije svakog kučišta za kameru bio bi potez koji bi istina smanjio priliv novca ali zasigurno spasio život više.


 



 
Sva prava pridržana © DSH Mreža d.o.o. 2008 — Developing: Paralaksa d.o.o.